Skriveni Bog : pokušaji na razmeđu filozofije i teologije / Stjepan Kušar.

Bilješka o autoru: str. 153.

Bilješke uz tekst.

Bibliografske bilješke uz tekst.

Imensko kazalo.

Uvod -- Teodiceja : o suvislosti i nezavislosti opravdanja Boga -- Teodijcejsko pitanje -- Dionice u povijesti teodicejskog pitanja -- Zaoštravanje i slom novovjekovnog teodicejkog pitanja-- Novovjekovno shvaćanje zla -- Zlo na razmeđu mišljenja i vjerovanja -- Odgovor ? -- DODATAK : Isusova teodiceja ?

Riječ Bog -- Funkcionalizam -- Riječ bog i ime Bog -- Bog u tužaljci -- Mož i dobrota -- Svemoć -- Ljubav i pravednost -- Slobodni Bog -- Dva slobodna.

Kršćanski monoteizam -- Bog i bogovi? -- Jedan Bog Otac -- ... i Sin i Duh Sveti -- Bogoslužni moment Svete Trojice -- Trojedini Bog -- ”Bog je ljubav“

Je li Bog sličan ? Lateransko pravilo govora o Bogu -- Četvrti lateranski koncil (1215.) -- Odredba (kanon) o Bogu -- Lateransko pravilo -- Konsekvencije za govor o Bogu.

Analogija i Via negativa -- Pojam analogija -- Analogni govor o Bogu -- Via negativa u Tome Akvinskoga -- Teologijske napomene -- DODATAK : Himan Bogu. Jedan tekst Martina Bubera -- Podaci o tekstovima -- Kazalo imena -- Bilješka o autoru.

Pokušaji na razmeđu filozofije i teologije dr. Stjepana Kušara sastoji se od šest poglavlja (Teodiceja ; Riječ ‘bog’; Kršćanski monoteizam; Je li bog sličan; Analogija i via negative; Jedan tekst Martina Bubera) s pridodanim Podacima o tekstovima; Kazalom imena i Bilješkom o autoru. Poglavlja su samostalne cjeline, sadržajno komplementarne te pridonose stvaranju jasnije slike o ciljevima koje je autor imao u svojim istraživanjima i promišljanjima.
Knjiga se zapravo sabire u temeljno pitanje: Kako misliti Boga? Kako razumjeti Božje značajke, bit, djelovanje? Možemo li umom pojmiti Boga tako da je riječ zaista o njemu, a da u tome ne progovaraju i svoje pravo ne traže ljudske potrebe, interesi, različite misaone sheme, pa čak i pretjerano samopouzdanje koje izvire iz takvog pristupa. Autor je u svome pristupu spojio izvanrednu informiranost o literaturi, hermeneutičku preciznost i oštricu spekulativnoga mišljenja.
U središnjem poglavlju „Teodiceja“ dr. Kušar je na početku dao kritički i povijesni (od Platona preko Leibniza, „oca“ teodiceje, naovamo) pregled koncepata, mišljenja i rješavanja pitanja: Odakle zlo? Jer, ako je Bog dobrohotno biće koje ljubi svoje stvorenje, kako to da ta ista stvorenja, čak i bez ikakve svoje krivnje, doživljaju patnje i stradanja. Analiza pokazuje da su i najveći dio odgovora na to pitanje, a ponekad i samo pitanje, zapravo nesuvisli. U drugom dijelu poglavlja autor poduzima analizu knjige o Jobu i svojevrsnom „suđenju“ koje Job, nezasluženo kažnjavan, upriličuje Bogu. Ova je interpretacija svojom svježinom, izvornošću ali još više odgovorima i zaključcima izvanredno postignuće teološke i filozofijske hermeneutike.
Uključeni tekstovi nastoje tematizirati Boga kao skrivenoga, skriveno prisutnoga, ali istodobno otvoriti perspektivu shvaćanja čovjeka koji „ima posla s Bogom“ pa se odatle, možda, pokazuju neke crte njegova lika koje u drugim oblicima govora o njemu ispadaju iz vidokruga. Jer, govor o Bogu uvijek je također govor o čovjeku, ali na drugi način.
Ovi tekstovi žele upozoriti na to da je Bog vrijedan promišljanja i k tome pokazati kako to može izgledati iz kršćanske perspektive.
Članci, dijelom ranije objavljeni te za ovu prigodu prerađeni i dorađeni, smještaju se na razmeđu filozofije i teologije. Autor drži da je to neizbježno jer je Bog (ili ono božansko) bio temom ljudi davno prije negoli je filozofija nastala, a kad je nastala on je postao jednom od njezinih središnjih tema. Teologija je mnogo toga naučila i usvojila iz filozofije te se etablirala kao univerzitetska disciplina od srednjega vijeka naovamo, prihvaćana i osporavana, ali po svemu sudeći ipak nezaobilazna.